Nasljeđe
Modernizam kao sustav vrijednosti
Temelji se na jasnoj konstrukciji, iskrenim materijalima, suradnji i uvjerenju da dizajn treba služiti ljudima. Takav humanistički pristup omogućuje i serijski proizvedenim predmetima da nose prisutnost i karakter. Naši proizvodi oblikovani su strukturnom logikom, kvalitetnim materijalima i trajnom udobnošću, a razvijaju se u našoj tvornici u suradnji s istomišljenim dizajnerima.
Nasljeđe živi upravo u tom kontinuitetu - mjestu susreta etike i estetike, gdje predmeti nastaju s namjerom da traju i prenose tu inteligenciju dalje.
Naš kontinuitet modernističkog dizajna
U Zagrebu modernizam nikada nije bio samo arhitektura, već način razmišljanja oblikovan jasnoćom, suradnjom i idejom da dizajn treba služiti ljudima. Danas ta ista misao živi u predmetima svakodnevice, u stolici, stolu ili sofi. Namještaj tako postaje arhitektura u ljudskom mjerilu, zadržavajući pažnju prema proporciji, iskrenosti materijala i udobnosti. Prostoria prirodno nastavlja tu liniju, oslonjena na regionalno pamćenje i otvorena prema svijetu.
Revisiting Richter
Prostoria je razvila za proizvodnju dizajn namještaja Vjenceslav Richtera, hrvatskog modernističkog arhitekta, umjetnika i vizionara – namještaj koji je desetljećima ostao nerealiziran i nepoznat. Polazeći od originalnih crteža, modela i arhivske građe, projekt obuhvaća pet kolekcija i dvadeset komada, razvijenih kroz rekonstrukciju, inženjering i testiranje unutar vlastite proizvodnje.
Svaki je komad oblikovan kao funkcionalan objekt – prilagođen suvremenim standardima udobnosti, materijala i proizvodnje uz očuvanje strukturne logike izvornih dizajna. Na taj način Prostoria Richtera ne predstavlja kao povijest, već kao ideju koja danas živi kroz namještaj.
Prostoria i arhitektura
Modernistička arhitektura i dalje je prisutna u svakodnevici Zagreba, tiho oblikujući ritam grada. Zgrade iz 1950-ih i 60-ih nastavljaju živjeti kroz svoju namjenu i upotrebu. Iz tog nasljeđa Prostoria crpi inspiraciju, oslanjajući se na rad arhitekata poput Vjenceslava Richtera, Ivana Vitića, Bernarda Bernardija, Marijana Haberlea i Nika Kralja. Njihov pristup, koji povezuje arhitekturu, dizajn i umjetnost kroz ljudsko iskustvo, i dalje se odražava u našem razmišljanju o namještaju, oblikovanom s pažnjom prema upotrebi, udobnosti i svakodnevnom životu.
– Numen/ForUse
Polygon — humanistički modernizam
Polygon je nastao u trenutku promjene, kada je Prostoria počela promišljati ne samo kako nešto funkcionira, nego i što znači.
Dizajniran od strane Numen/For Use i razvijen u suradnji s našim timom unutar tvornice, Polygon utjelovljuje humanističko razumijevanje modernizma - ideju da i serijski proizvedeni predmeti mogu posjedovati prisutnost i karakter.
Njegova struktura ostaje vidljiva i iskrena, geometrija prati tijelo umjesto konvencije, a udobnost proizlazi iz preciznosti i pažljivog procesa razvoja.
Monk — modernizam kao strukturno promišljanje
Monk proizlazi iz arhitektonskog konteksta, oblikovan za Hotel Dubrovnik Palace kao dio šire vizije arhitekata 3LHD.
Kreiran od strane studija Grupa i razvijen u suradnji s Prostorijom, odražava modernizam ne kao stil, već kao način razmišljanja utemeljen na proporciji, suzdržanosti i prirodnoj logici.
Dvije blago zakrivljene školjke od furnira i jasno odvojene noge stvaraju smirenu, uravnoteženu prisutnost.
- Studio Grupa
Dizajn, sjećanje i vrijednost stvari
„Nasljeđe dobro izrađenih predmeta nešto je vrijedno divljenja. Ono nosi znanje. Ono nosi kulturu.”
- Stefano Colli
U razgovoru s arhitektom i kolekcionarom Stefanom Collijem istražujemo zašto određeni predmeti nadilaze vrijeme - ne zato što su rijetki, već zato što nose značenje. Kada se uspostavi veza između predmeta i osobe, nešto se mijenja. Predmet postaje dio priče.
Nastavljamo dalje
Kontinuitet ne nastaje slučajno. U tvornici Prostorije u Hrvatskoj - istraživanje, dizajn i proizvodnja prirodno su povezani. Ideje se postupno razvijaju, materijali se istražuju, a prototipi usavršavaju sve dok udobnost ne postane u potpunosti usklađena. Ono što povezuje prošlost i sadašnjost nije imitacija, već pažnja prema strukturi, materijalu i ljudima koji će s tim predmetima živjeti godinama. Kontinuitet se gradi kroz proces, a ne kroz deklaraciju.