Stefano Colli je arhitekt, dizajner, predavač, interijerist i kolekcionar snažno usmjeren na kružni dizajn i kulturu materijala. Kao osnivač i kustos virtualne galerije Good Goods, koja promiče moderni dizajn i suvremene autore, istražuje emocionalnu i kulturnu dubinu predmeta izvan trendova i njihove tržišne vrijednosti.
Kako nasljeđe prošlosti utječe na vaš rad i koji su aspekti tradicionalnog dizajna danas i dalje relevantni?
Prošlost je uvijek prisutna. Iskustvo je svojevrsna subliminalna selekcija — oblikovana ljudima, mjestima i predmetima koji su nas nekada dirnuli, nadahnuli ili nečemu naučili. Na kraju, mi smo ono što smo proživjeli.
Važno je razumjeti povijest i učiti iz tradicije. No ne smijemo postati njezini taoci. Duboko poštujem one koji stvaraju radove koji jasno govore o sadašnjem trenutku, bez opterećenja povijesnom težinom. Moramo ostati hrabri. Moramo ostati slobodni eksperimentirati.
Odakle dolazi fascinacija namještajem iz prošlosti i po čemu se razlikuje od suvremenih reizdanja?
Neki predmeti prenose kulturnu vrijednost. Njihova dubina može biti snažna — čak magnetska. Privlače vas. No potrebna je određena osjetljivost kako bi se ta povezanost prepoznala; ona nije uvijek neposredna.
Kada se ta dubina imitira ili inscenira, povezanost postaje površna.
U svijetu u kojem se sve može kupiti, teško je prepoznati da kulturna vrijednost nije tek još jedan marketinški atribut. Ona je slojevitija, kompleksnija, dublja.
Kada komad namještaja ulazi na tržište rabljenih predmeta s određenim značenjem?
Kada se aktivira povezanost.
Postoji nešto gotovo magično u odnosu između osobe i predmeta. Komad koji kupujemo ili prodajemo nosi priču — a taj narativ postaje dio njegove vrijednosti. Ona se čuva, čak i transformira, kroz vrijeme.
Što vas osobno potiče da nabavite određeni komad?
Njegova povijest. Ne samo povijest dizajna ili autorstva, nego njegovo individualno putovanje — put koji je prošao prije nego što je stigao do mene.
U vašoj kolekciji, što vam je važnije: kulturna ili emocionalna vrijednost?
Intrinzična kultura pojedinog komada me fascinira. No kultura i emocija nikada nisu potpuno odvojene. One koegzistiraju.
Koje komade prodajete, a kojih se nikada ne biste odrekli?
Obično kupujem ono što volim — a zatim prodajem kako bih mogao nastaviti tražiti. Prodajem kako bih nastavio otkrivati emocije, tragati za ljepotom, dijeliti kulturu materijala.
No neki su komadi previše značajni da bi otišli. Oni će ostati u mojoj obitelji. Opremit će domove moje djece.
Nasljeđe dobro izrađenih predmeta nešto je vrijedno divljenja. Ono nosi edukaciju. Ono nosi kulturu.
Intervju: Cecilia Díaz Betz
Tekst: Tatjana Bartaković